Dvije virtualne šetnje mogu biti snimljene istom kamerom.

Mogu imati jednaku rezoluciju, isti broj panoramskih točaka i koristiti istu tehnologiju.

Pa ipak, jedna će vas zadržati nekoliko minuta, dok ćete drugu zatvoriti nakon nekoliko sekundi.

Zašto?

Zato što kvalitetno digitalno iskustvo prostora ne nastaje tehnologijom.

Nastaje promišljanjem korisnika.

Korisnik ne želi gledati. Želi razumjeti.

Kada prvi put ulazimo u neki prostor, nesvjesno tražimo odgovore na pitanja.

• Gdje sam?
• Kako je prostor organiziran?
• Kako se kroz njega krećem?
• Što je ovdje važno?
• Mogu li zamisliti sebe u ovom prostoru?

Ako virtualna šetnja ne odgovori na ta pitanja, korisnik će se vrlo brzo izgubiti ili izgubiti interes.

Prostor treba ispričati priču

Razmislite o obilasku muzeja.

Nije dovoljno da su eksponati izloženi. Važno je kojim redoslijedom ih otkrivamo, koje informacije dobivamo i kako nas vode kroz priču.

Isto vrijedi i za digitalni obilazak poslovnog prostora.

Dobro digitalno iskustvo ne prikazuje samo prostor.

O tome detaljnije istražujemo u tekstu o tome kako funkcionira mapiranje pažnje u prostoru (Zapis #5).

Manje je često više

Česta je pogreška pokušati prikazati baš svaki kutak objekta.

Rezultat može biti nepregledna virtualna šetnja s desecima panorama kroz koje korisnik luta bez jasnog cilja.

Ponekad će deset pažljivo odabranih lokacija pružiti bolje iskustvo od pedeset nasumično snimljenih.

Kvaliteta iskustva ne mjeri se količinom sadržaja.

Mjeri se lakoćom snalaženja.

Interaktivnost treba imati svrhu

Hotspotovi, videozapisi, dokumenti, fotografije, audio ili poveznice mogu značajno obogatiti virtualnu šetnju.

Ali samo ako odgovaraju na stvarna pitanja korisnika.

Svaki dodatni element u šetnji trebao bi imati svrhu. Upravo to je ključna razlika između obične tehnološke demonstracije i onoga što zapravo kupujete kada investirate u virtualnu šetnju – ne kupujete “točke”, već kvalitetnu komunikaciju s vašim klijentom.

Dobro iskustvo ostavlja dojam

Korisnik možda neće zapamtiti broj panorama.

Neće zapamtiti rezoluciju.

Vjerojatno neće znati kojom je kamerom prostor snimljen.

Ali zapamtit će kako se osjećao.

• Pregledno?
• Profesionalno?
• Otvoreno?
• Ugodno?

Digitalno iskustvo prostora upravo zato nije tehnički projekt.

Ono je dio komunikacije između organizacije i njezinih korisnika.

Istraživački kontekst

Ovaj zapis uvodi jednu od temeljnih ideja LAB360-a: kvaliteta digitalnog iskustva ne određuje se količinom prikazanog sadržaja, nego sposobnošću korisnika da se u prostoru snađe i razumije ga.

Dvije virtualne šetnje mogu koristiti istu tehnologiju, ali proizvesti potpuno različito iskustvo.

Zato pitanje više nije samo što prikazujemo, nego i:

• Pitanje
  Što određuje hoće li korisnik prostor razumjeti ili će se u njemu izgubiti?
• Pojam
  Arhitektura pažnje

  Način na koji raspored panorama, vizualna hijerarhija, interaktivni elementi i redoslijed informacija usmjeravaju pažnju korisnika kroz digitalni prostor.

• Metoda
  Analiza puta i pažnje korisnika

  Promatramo početnu panoramu, smjer kretanja, odabrane i preskočene panorame, vrijeme zadržavanja te interakciju s pojedinim elementima. Ne pretpostavljamo gdje bi korisnik trebao gledati. Promatramo gdje stvarno gleda.

• Studija slučaja
  Analiza arhitekture pažnje u stvarnim virtualnim šetnjama

  Na pojedinačnim projektima istražujemo kako različite odluke u organizaciji virtualne šetnje utječu na način na koji korisnik istražuje prostor.

• Podaci
  Dostupne metrike

  Početna panorama, broj pregleda pojedinih panorama, vrijeme zadržavanja, redoslijed kretanja, preskočene panorame, interakcija s markerima i POI elementima te pripadnost pojedinih lokacija emocionalnim ili funkcionalnim kategorijama.