Svaki prostor priča svoju priču.

Pitanje je samo tko određuje redoslijed kojim će je korisnik otkriti.

Kod fizičkog obilaska prostora često postoji prirodan slijed kretanja. Ulazimo kroz vrata, prolazimo hodnikom, otvaramo vrata pojedinih prostorija i postupno upoznajemo prostor.

Virtualna šetnja funkcionira drugačije.

  • Korisnik može krenuti gotovo bilo kojim smjerom.
  • Može preskočiti dijelove prostora.
  • Može se vratiti na početak.
  • Može istraživati vlastitim tempom.

Na prvi pogled čini se da je potpuno slobodan.

Ali je li to doista tako?

Pažnja nije slučajna

Ljudi ne primjećuju sve što vide. Njihovu pažnju privlače određeni elementi.

  • svjetlo
  • boje
  • pogled
  • ljudi
  • pokret
  • veliki otvoreni prostori

Ali u virtualnoj šetnji postoji još jedan čimbenik. Način na koji je šetnja oblikovana.

  • Početna panorama.
  • Vidljivi markeri.
  • Raspored panorama.
  • Mjesto na kojem se pojavljuju dodatne informacije.

Sve to može utjecati na odluke koje korisnik donosi tijekom istraživanja.

Raspored panorama nije samo tehničko pitanje

Panorame nisu samo povezane fotografije. One čine strukturu virtualne šetnje.

Ako korisnik odmah vidi dnevni boravak, kuhinju i balkon
velika je vjerojatnost da će upravo tamo usmjeriti svoju pažnju.
Ako se najvažniji dio prostora nalazi nekoliko klikova dalje
dio korisnika možda do njega nikada neće doći.

Raspored panorama nije samo pitanje organizacije. On postaje dio komunikacije.

Broj vidljivih markera

Više markera ne znači nužno bolje iskustvo.

Ako korisnik odmah vidi deset različitih mogućnosti
može izgubiti osjećaj gdje krenuti.
Ako postoji premalo mogućnosti
to može ostaviti dojam da prostor nema što ponuditi.

Možda postoji ravnoteža između ta dva pristupa. To je jedno od pitanja koje želimo istražiti.

Gdje postaviti POI?

Point of Interest (POI) nije ukras virtualne šetnje. Njegova je svrha odgovoriti na pitanje koje korisnik upravo ima.

Korisnik se nalazi uz bazen → Informacija o bazenu ima najveću vrijednost
Korisnik istražuje wellness → Upute za korištenje saune imaju smisla
Korisnik želi razumjeti lokaciju → Karta okolice postaje korisna

Drugim riječima, mjesto na kojem se informacija prikazuje jednako je važno kao i sama informacija.

Koliko informacija odmah prikazati?

Digitalno iskustvo prostora ne bi trebalo zatrpati korisnika.

Ako odmah prikažemo previše tekstova, fotografija, videozapisa i poveznica
korisnik može izgubiti fokus.
Ako ih prikažemo premalo
možda neće dobiti odgovore koje traži.

Dobra virtualna šetnja postupno otkriva informacije. Baš kao što ih otkrivamo tijekom stvarnog obilaska prostora.

Kada je manje zapravo više

Jedna od najčešćih pogrešaka jest pokušaj da se iskoristi svaka mogućnost koju tehnologija nudi.

  • više panorama
  • više markera
  • više fotografija
  • više videozapisa
  • više informacija

Ali korisnici ne dolaze zbog količine sadržaja.

Dolaze zbog odgovora.

Ako nekoliko pažljivo odabranih panorama i nekoliko dobro postavljenih informacija omogućuju korisniku da razumije prostor, tada je iskustvo uspjelo.

Cilj nije pokazati sve. Cilj je pokazati ono što je važno.

Pitanja na koja još nemamo odgovor

U LAB360 ne pretpostavljamo da znamo idealno rješenje. Želimo ga istražiti.

Otvorena pitanja
  • Može li se pažnja korisnika usmjeravati rasporedom panorama?
  • Koliko markera treba biti vidljivo odmah nakon otvaranja virtualne šetnje?
  • Na kojim mjestima korisnici najčešće otvaraju dodatne informacije?
  • Koliko sadržaja povećava razumijevanje prostora, a kada počinje stvarati zbunjenost?

Odgovore ne želimo tražiti u teoriji.

Tražit ćemo ih u stvarnim virtualnim šetnjama.

Zaključak

Virtualna šetnja nije samo digitalni prikaz prostora.

Ona je način oblikovanja korisničkog iskustva.

Svaka odluka tijekom njezine izrade – od odabira početne panorame, preko rasporeda panorama do mjesta na kojem se pojavljuju informacije – može utjecati na način na koji će korisnik doživjeti prostor.

Zato vjerujemo da virtualna šetnja ne projektira samo prostor.

Projektira pažnju.